Rambler

Rambler

petak, 23.10.2015.

Tišina

Bio bi to uobičajeni odlazak na popodnevnu kafu i druženje sa par praznih mesta preko puta da nije bilo mučnog grča koji je kvario uobičajeno lepe crte lica u najboljim godinama. Ruke pune kesa, paketa, platnene torbe i kišobran za kojeg nije preostao ni jedan slobodni prst, naslonjen na rame, ne štiteći od oktobarske sitne kiše i nelagoda zbog nedostatka mesta gde bi se za trenutak sve to odložilo i podstaklo strujanje krvi kroz već poplavele prste. Ulepljeni krajevi preko ramena duge kose i dalje su skupljali kapi prošlih mimo kišobrana kao i vrhovi čizama šljapkajući po, niz asfalt, slivanim potočićima već dva dana uspadale kiše.
Skratio je korak, zapažajući sve detalje idući joj u susret i u skoro prolazu okrenuo se na peti i prihvatio otežalu platnenu torbu što poplaveli prsti nisu mogli sprečiti, okačio je o kuku kišobrana i oslobođenom rukom prihvatio nekoliko kesa. Rasterećena, prihvatila je kišobran smeštajući se ispod njegove suvoće mrljaveći prstima dršku kako bi ih bar malo povratila. Ostvarena želja za kakvom god pomoći koja bi se pojavila niotkuda ju je držala zanemelom dok su koračali rame uz rame a odjek crvene od njegovog kišobrana sedao na rukav skoro beline njenog mantila. Povremeno bacanje pogleda na profil skoro Umberta Eka nije se mogao sakriti dok je zavlačila dlan ispod njegove ruke kako bi ga malo usporila, odlažući uzbrdicu i dajući nogama mali predah od brzog stizanja kako bi se ruke što pre ispraznile. Rasterećena, povratila je svoje lepe crte, usne su zauzele nagoveštaj osmeha i skoro izgovorile pitanje, pa predomišljajući se napravile grimasu "bolje ne", izvlačeći svoju ispod njegove ruke i već usporenog tela. Druga ulica desno, beg od uzbrdice i slivanih potočića ali na meti otškrinutih zavesa i radoznalih očiju, uživali su u skladu koraka dok ritam nije poremetilo njeno skretanje prema kovanom gvožđu kapije, širom je otvarajući načinila je dovoljno mesta za zajednički prolaz, poremećeni ritam betonskom stazom do ulaza već široko otvorenog i iz njega zagledano neobrijano lice, prihvatajići torbu i kese, igralo je igru odvraćanja uljeza.
Podigao je slobodnu ruku do oboda šešira blago se naklonivši, ravnomerno sporo stigao je do kapije u okretu je zatvarajući za sobom hvatajući iza stakla ulaznih vrata sa dlana oduvani poljubac već ohlađen od daljine onog prvog, mekog, uvek plamtećeg, ukradenog na malom odmoru.
- 02:14 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.